Jedan od najvećih problema s kojima se susreću djeca i odrasli s poremećajem iz spektra autizma (PSA) su poteškoće u spontanom govoru i stjecanju komunikacijskih vještina.Poremećaj iz spektra autizma (PSA) je neurološki i razvojni poremećaj koji utječe na način na koji ljudi komuniciraju s drugima, uče i ponašaju se. Iako se autizam može dijagnosticirati u bilo kojoj dobi, opisuje se kao “razvojni poremećaj” jer se simptomi općenito pojavljuju u prve dvije godine života. Stoga je važno da njihovi komunikacijski partneri prepoznaju i primjereno reagiraju na djetetove pokušaje komuniciranja, bez obzira na formu u kojoj se oni prezentiraju. Na taj način dijete uči utjecati na svoju okolinu i time proširuje komunikacijske funkcije (Stošić, 2013).
Unapređenjem funkcionalnih komunikacijskih vještina povećava se neovisnost u aktivnostima svakodnevnog života (Drager i sur., 2010.), zbog čega je potrebno raditi na dugoročnim ciljevima koji uključuju komunikacijsku autonomiju, dostupnost i kompetenciju (Porter i Cafiero, 2009.). Važno je naglasiti da osobe s PSA nemaju samo poteškoće u stvaranju komunikacijskog odgovora, već imaju i određene probleme u procesuiranju, odnosno razumijevanju komunikacijskih inputa (razumijevanje verbalnih uputa) (Cafiero, 2001).
Kako bismo djeci s PSA omogućili što veću samostalnost i ravnopravno sudjelovanje u društvu, moramo pronaći način da svakom djetetu olakšamo razumijevanje komunikacijskih poruka i izražavanje, a kako navodi Mirenda (2003.), istraživanja su pokazala da mnoga djeca i odrasli s PSA, bez obzira na razinu poteškoća, mogu uspješno koristiti alternativne tehnike funkcionalne komunikacije ako im se pruže odgovarajuće upute i mogućnosti učenja.
Augmentativna i alternativna komunikacija (AAK) pruža sredstvo učinkovite komunikacije osobama s poremećajem iz autističnog spektra, od kojih mnogi ne mogu učinkovito koristiti konvencionalni govor. Istraživanje je dalo veću podršku potpomognutoj komunikaciji nego znakovnom jeziku za osobe s poremećajem iz spektra autizma, iako je nekoliko studija uvjerljivo pokazalo učinkovitost znakovnog jezika. Literatura se bavi upotrebom znakovnog jezika kod osoba s PSA od 1970-ih (Ganz & Gilliland, 2014.).
Broj adolescenata i odraslih s poremećajem iz spektra autizma u svijetu raste (Gerhardt & Lainer, 2011). Nažalost, broj prilika za te pojedince da uspješno sudjeluju u svijetu je ograničen, a kao rezultat toga, često imaju loše rezultate u odrasloj dobi u odnosu na njihovu ulogu u zajednici kojoj pripadaju.
Korištenje sustava koji je prikladan za dijete ili osobu s invaliditetom i njihovu okolinu povećava neovisnost, izražavanje, učenje i društvenu uključenost. To može pozitivno utjecati na smanjenje nepoželjnih i društveno neprihvatljivih ponašanja, razvijanje samopoštovanja i općenito dovodi do poboljšanja kvalitete života”. Također, dugoročno gledano, mogu značajno smanjiti troškove ako se primjenjuju od djetinjstva jer omogućuju bolje obrazovanje, a time i povećavaju vjerojatnost zapošljavanja i boljih poslova kasnije u životu.
Također treba naglasiti da AAK predstavlja razne prednosti za stjecanje i reprodukciju novog znanja. Stoga treba naglasiti da je njegova primjena bitna za osobe s PSA u obrazovanju i svakodnevnom životu (Bašić, Maćešić Petrović, Zdravković, Kovačević, Gajić i Arsić, 2020.).
AAK sustav za osobe s poremećajem iz spektra autizma uključuju visokotehnološke uređaje kao što su različiti elektronički uređaji, tableti, komunikatori i uređaji za generiranje govora te uređaje niske tehnologije, poput slika ili simbola koji se mogu pričvrstiti na komunikacijsku ploču ili razmjenjivati s komunikacijskim partnerom (Bondy i Frost 2002, citirano u Lang et al., 2014).
AAK ne samo da koristi djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom koji, koristeći ga, mogu sudjelovati u svakodnevnim i školskim aktivnostima; također značajno pridonosi njihovim skrbnicima, predškolskom i školskom osoblju smanjujući vrijeme provedeno u pružanju osobne asistencije i time povećavajući vrijeme dostupno za druge aktivnosti. Prednosti se protežu i na širu zajednicu; uz pomoć AAK-a ljudi mogu sudjelovati u društvu i stoga pridonijeti okolišu te se manje oslanjaju na pomoć vlade (Berry i Ignash, 2003.)
Literatura
Bašić, A., Maćešić-Petrović, D., Zdravković, R., Kovačević, J., Gajić, A., & Arsić, B. (2020). Upotreba asistivne tehnologije u službi sticanja znanja kod osoba sa poremećajima iz spektra autizma. U: Vladimir Katić (Ur.): XXVI Skup trendovi razvoja:“inovacije u modernom obrazovanju”, 242-245
Berry B.E., Ignash S. (2003). Assistive technology: providing independence for individuals with disabilities. Rehabil Nurs. doi: 10.1002/j.2048-7940.2003.tb01715.x
Cafiero, J. M. (2001). The Effect of an Augmentative Communication Intervention on the Communication, Behavior, and Academic Program of an Adolescent with Autism. Focus on Autism and Other Developmental Disabilities, 16(3), 179-189.
Ganz, J. B. (2015).AAC Interventions for Individuals with Autism Spectrum Disorders: State of the Science and Future Research Directions. Augmentative and Alternative Communication, 31(3), 203–214. doi:10.3109/07434618.2015.1047532
Gerhardt, Peter F., Lainer I. (2010). Addressing the Needs of Adolescents and Adults with Autism: A Crisis on the Horizon. DOI: 10.1007/s10879-010-9160-2
Holyfield, C., Drager, K. D. R., Kremkow, J. M. D., & Light, J. (2017).Systematic review of AAC intervention research for adolescents and adults with autism spectrum disorder. Augmentative and Alternative Communication, 33(4), 201–212. doi:10.1080/07434618.2017.1370495
Stošić, J. (2013). Spontana komunikacija i njena učinkovitost u djece s poremećajem iz autističnog spektra. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, Vol 49, 115-129.
