Poljski kontekst

U Poljskoj je tek 19. srpnja 2019. usvojen Zakon o osiguravanju pristupačnosti za osobe s posebnim potrebama. Zakon navodi da su javne ustanove dužne osigurati dostupnost u informacijsko-komunikacijskom i digitalnom području.

Sada je izrađen nacrt zakona o sustavu podrške za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama (studeni 2023.) – međutim, to ostaje još uvijek na razini nacrta.

Sustav podrške za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama uključivao bi:

1. obveze javnih i privatnih tijela da pruže informacije i komunikaciju osobama sa složenim komunikacijskim potrebama;
2. tekstualne standarde lako čitljive razumljive (ETR);
3. županijske AAK koordinatore i lokalni AAK timove;
4. regionalne AAK centre i iznajmljivanje prijevoznih sredstava;
5. Poljski institut za potporu komunikacije, u daljnjem tekstu “Institut”;
6. zahtjeve za AAK stručnjake, ETR urednike i konzultante za pristupačnost teksta.

Osoba sa složenim komunikacijskim potrebama ima pristup AAK uslugama, uključujući tehnološka rješenja za samostalnu komunikaciju na poljskom jeziku.

AAK usluge uključuju:

• funkcionalnu procjenu;
• definiranje opsega i vrste potpore;
• razvoj individualnog komunikacijskog sustava (ISK);
• izbor, stvaranje i prilagodbu komunikacijskih pomagala;
• Upute za individualni komunikacijski sustav (ISK);
• obrazovne aktivnosti;
• usluge za održavanje i razvoj funkcionalnosti individualnog komunikacijskog sustava (ISK).

Prema izvješću iz 2021., u Poljskoj nema gotovo nikakvih nacionalnih istraživanja i studija, a time ni provjerenih podataka o osobama s posebnim potrebama u komunikaciji, uključujući korisnike AAK.

Takvi podaci vjerojatno nikada nisu prikupljeni. Može se identificirati nekoliko postojećih izvora potencijalnih informacija, ali oni su daleko od dostatnih za dobivanje autentične slike o situaciji osoba s posebnim komunikacijskim potrebama u Poljskoj i odgovorno planiranje aktivnosti. Uz pretpostavku prosječnih podataka da 1% stanovništva ima posebne potrebe u komunikaciji, može se procijeniti da u Poljskoj ima oko 380.000 takvih ljudi.

Trenutačno u Poljskoj ne postoje učinkovita sustavna rješenja za pristup AAK uslugama. Pristup koji vidimo je fragmentiran, jedva označen, nije pravedan i jednak za sve.

Ovisi o:

• određenim zakonskim strukturama (AAK se može preporučiti u rješenju o posebnom obrazovanju; ovo je jedina opcija koja zakonom jamči pristup AAK),
• dob osobe s invaliditetom (učenici posebnih škola su privilegirani, jer su u tim ustanovama tradicije uvođenja AAK najduže, a kompetencije osoblja najveće),
• mjesto stanovanja (veću dostupnost AAK usluga uočavamo u nekoliko većih gradova i nekoliko manjih mjesta; rezultati internog istraživanja ISAAC-Poljska također ukazuju na veliku neujednačenost dostupnosti u pojedinim regijama),
• financijski status (na tržištu je sve više malih tvrtki koje pružaju plaćene AAK usluge; iznos po satu konzultacije/intervencije varira od 100 do 300 PLN (oko 23€-70€), ovisno o vrsti usluge. Za dio stanovništva, to je preskupo). Naknada za to nije utvrđena. Mnoge obitelji te troškove pokušavaju pokriti donacijama (tzv. 1% koje porezni obveznici plaćaju u dobrotvorne svrhe). No, takav sustav financiranja predstavlja veliki teret za mnoge obitelji jer puno vremena i truda posvećuju dobivanju i održavanju ovog izvora financiranja koji u nekim slučajevima zadovoljava samo mali dio potreba osobe s invaliditetom.
  

Također postoji manjak obučenog osoblja na svim razinama potencijalnog poljskog sustava AAK usluga. U praksi, samo na nekoliko mjesta u Poljskoj (obrazovne ustanove, rehabilitacijski servisni centri) možemo pronaći model multidisciplinarnog AAK savjetovanja i intervencije.. AAK usluge u Poljskoj obično podrazumijevaju rad pojedinaca koji pokušavaju ispuniti zadatke svih članova multidisciplinarnog tima.

U Poljskoj također ne postoje propisi o osposobljenosti osobe koja može pružati usluge AAK. Iako je obveza pružanja takvih usluga obvezna djelatnicima obrazovnog sustava (centri za savjetovanje i usmjeravanje koji izdaju mišljenja i potvrde, te učitelji i stručnjaci koji provode obrazovanje i terapiju djece i učenika s posebnim potrebama), nije navedeno tko može izvršiti ovaj zadatak. Nema definiranog opsega kompetencija, standarda obrazovanja, niti puta do istog.

Određivanje posebnih potreba u komunikaciji ne provodi se u Poljskoj. Nedavno (2017.) AAK je preporučena, ali samo za učenike u obrazovnom sustavu. U slučaju preostalih skupine osoba s posebnim komunikacijskim potrebama, koje prema istraživanjima čine većinu ove populacije – jednostavno se ne prakticira. U takvoj situaciji nema razloga za izgradnju sustava AAK usluga, jer teoretski ne postoje primatelji takvih usluga. Bez odgovarajuće zakonske prakse, ovakvo stanje nije održivo, sustav nije formalno izgrađen, a mnogi ljudi ne dobivaju pomoć. Postojeći rascjepkani sustav, koji je nedosljedan i često opstruiran, ne pogoduje rješavanju ovog pitanja. Ovo pitanje trebamo promatrati u odnosu na postojeće sustave zakonske prakse, kronološki u odnosu na dijete, učenika i odraslu osobu.