Znakovni jezik je vizualno sredstvo komunikacije koje se sastoji od ručnih znakova (jednom ili obje ruke) u kombinaciji s gestama, izrazima lica, pokretima usana (riječi izgovorene bez zvuka) te položajem tijela.
Svaki znak ima tri različita elementa: konformaciju ruke, položaj ruke i pokret ruke.
Znakovi i geste, zajedno s izrazom lica i držanjem tijela, koji se koriste za komunikaciju između partnera primaju se uz pomoć vida (Gherguț, 2013). Dok je za govor glavni komunikacijski kanal vokalno-auditivni, za osobe koje komuniciraju znakovnim jezikom prevladavajući je gestualno-vizualni kanal komunikacije.
Znakovni jezik obično koristi zajednica gluhih i nagluhih širom svijeta, ali ga mogu koristiti i osobe s drugim oštećenjima govora ili sluha, kao i njihove obitelji i prijatelji. U mnogim je zemljama znakovni jezik priznat kao materinji jezik gluhih osoba, jer je usko povezan s kulturom, konvencijama i normama zajednice koja ga koristi. Znakovni jezik nije prijevod govora u znakove, već je jezik za sebe, sa svojom strukturom, leksikom i gramatičkim pravilima (Chirteș, 2019). Na primjer, jedan znak može imati nekoliko značenja, a izgovorena riječ može se na znakovni jezik prevesti na različite načine.
Znakovni jezik također uključuje znakovanje, odnosno sustav znakova rukama koji odgovaraju slovima abecede. Pokreti se izvode u zraku, položajem i pokretima prstiju jedne ili obje ruke.
Poput svakog jezika, znakovni jezik nije univerzalan, različite zemlje i regije imaju svoje različite znakovne jezike.
Budući da se radi o vizualnom načinu komunikacije, potrebno je da ljudi koji komuniciraju znakovnim jezikom stoje okrenuti jedno drugom licem u lice kako bi prenijeli i primili poruku, tako da osoba koja prima poruku može vidjeti ruke i lice osobe koja znakuje.
Predrasude o učenju znakovnog jezika kod djece
Premda znakovni jezik može biti vrlo pristupačan način komunikacije za djecu koja imaju usporeni jezični razvoj ili koja ne mogu razviti svoj govor zbog određenih zdravstvenih stanja odnosno kao posljedica invaliditeta, postoje određene predrasude zbog kojih neki stručnjaci i roditelji nerado koriste ovaj oblik komunikacije s tom djecom:
1. Znakovni jezik će usporiti razvoj govora.
Pogrešno je mišljenje da znakovni jezik potpuno zamjenjuje verbalni jezik. Ukoliko verbalni govora uvijek prati znakovni kada se obraćamo djetetu, verbalni jezik će se razvijati kako se razvijaju djetetove ekspresivne jezične vještine. Znakovni jezik djeci nudi način da se izraze kada imaju teškoća s izgovaranjem riječima, a kada jednom razviju verbalni govor, mogu koristiti oba oblika komunikacije ili verbalna komunikacija može postati glavno sredstvo komunikacije. Dokaz za to su čujuća djeca gluhih roditelja, koja razvijaju svoj verbalni jezik iako gluhi roditelji s njima komuniciraju isključivo znakovnim jezikom u ranom djetinjstvu.
2. Uporaba znakovnog jezika zbunit će djecu.
Na početku poučavanja znakovnog jezika djeca možda neće razumjeti njegovo značenje u različitim komunikacijskim kontekstima. Ali kroz stalnu uporabu znakovnog jezika, u kombinaciji s govorom (verbalna komunikacija), dijete će naučiti povezati znak s njegovim značenjem.
3. Znakovni jezik je pretežak za djecu s teškoćama u razvoju.
Postoji i zabluda da je, za djecu koja kasne u jezičnom razvoju ili imaju kognitivnim poteškoće, znakovni jezik previše složen za učenje ili učinkovitu uporabu. No, mnoga djeca usporenog razvoja govora mogu razumjeti znakovni jezik, osobito zato što koristi vizualne i kinestetičke načine učenja. Takva djeca mogu lakše komunicirati znakovima jer su razvila motoričke sposobnosti potrebne za gestikuliranje, čak i ako nisu razvila finu motoriku potrebnu za govor.
4. Znakovni jezik ograničit će buduće komunikacijske vještine djece.
Postoji pogrešno mišljenje da, ukoliko dijete nauči komunicirati znakovnim jezikom, neće razviti druge važne komunikacijske vještine, poput čitanja i pisanja. Studije su pokazale da učenje znakovnog jezika može poboljšati vještine čitanja i pisanja jer pomaže djeci razumjeti vezu između simbola (znakova ili pisanih riječi) i značenja. Upotreba prstiju također može poticati razvoj vještina čitanja i pisanja.
Uporaba znakovnog jezika u školi
Znakovni jezik osnovno je komunikacijsko sredstvo za gluhu i nagluhu djecu. Iako se znakovni jezik uglavnom koristi za gluhu djecu, mogu ga koristiti i drugi učenici, poput onih koji čuju, ali ne govore. Znakovni jezik ili specifični znakovi znakovnog jezika mogu se koristiti kao AAK modaliteti za djecu s različitim teškoćama ili s jezičnim razvojnim poremećajima. Američka udruga za govor, jezik i sluh (ASHA – American Speech-Language-Hearing Association) svrstava znakove u kategoriju AAK modaliteta bez pomagala, koji se mogu koristiti ili za zamjenu verbalne komunikacije kada verbalna komunikacija nije moguća ili za podršku verbalnoj komunikaciji.
Uporaba znakovnog jezika s djecom s teškoćama u razvoju može imati mnogo benefita:
- Poboljšava ranu komunikaciju;
- Smanjuje frustraciju, jer dijete može izraziti svoje potrebe i želje;
- Omogućuje djeci učinkovitu komunikaciju;
- Povećava djetetovo samopouzdanje;
- Pomaže u stvaranju čvršće veze između djeteta i okoline;
- Potiče socijalni i emocionalni razvoj;
- Potiče multimodalno učenje.
Istodobno, poticanje učenja znakovnog jezika kod čujuće djece, a koja su vršnjaci djece s teškoćama u razvoju ili djece koja imaju komunikacijskim teškoće, pridonosi razumijevanju izazova i prepreka s kojima se ta djeca mogu susresti, povećanju empatije, prihvaćanja i uključenosti.
Literatura:
Chirteș, G. (2019), Limba română vs limbajul mimico-gestual. Limbă maternă vs limbă străină. Limbă surogat vs limbă naturală. Dihotomii constructive, în Strategii educaționale specifice în contextul dizabilității de auz, Cluj-Napoca, Ed. ASCR
Gherguț, A. (2013), Sinteze de psihopedagogie specială: ghid pentru concursuri și examene de obținere a gradelor didactice (ed. a III-a). Iași, Ed. Polirom.
Humphries,T., Kushalnagar, P., Mathur, G., Napoli, D., Padde, C., Rathmann, C, Smith, S., (2017), Discourses of prejudice in the professions: the case of sign languages, Journal of Medical Ethics, Volume 43, Issue 9
Pontecorvo, E. , Higgins,M., Mora, J., Lieberman, A.M., Pyers J., Caselli, N.K. ( 2023) Learning a Sign Language Does Not Hinder Acquisition of a Spoken Language, Journal of Speech, Language, and Hearing Research
